ODLAZAK NA TRADICIONALNI MEVLUD NA BUNI

11.05.2007 god. džemtlije medžlisa Pule poslije sabah namaza, autobusom su krenuli prema Dalmaciji. Prva destinacija zaustavljanja je bio grad Split.''Bivše svoje džematlije''  odnosno Puležane u Splitu dočekao je glavni imam Vahid ef. Hadžić. Musafiri su posjetili mesdžid, klanjali džumu, obišli prostorije Islamske zajednice,a hanume su se odmorile i osvježile kod m. Suade Hadžić.
Nakon prijatnog boravka u Splitu nastavljaju put u jedan od najljepših gradova naše države grad Počitelj. Da je to prekrasan i najljepši grad Bosne i Hercegovine pokazali su izraci lica ljudi u autobusu.
Obišli smo grad Počitelj. Ispred džamije kod predivnog starog čempresa, sa osmjehom na licu dočekao nas je imam počiteljske stare džamije, srdačno nas selamio i dosta lijepih informacija o tom gradiću dao. Da bi što duže gledali tu ljepotu odlučili smo tu večerati. Nakon večere klanjali smo akšam namaz i zaputili se u grad Mostar. Na putu do Mostara razgovarali smo o tom gradu za kojeg mnogi ne znaju, kao što i nas većina nije znala. Diveći se toj ljepoti brzo smo stigli do našeg cilja zbog kojeg i krenusmo. U kasnim satima stigosmo u Mostar, smjestili smo se u internatu Karadžozbegove medrese gdje smo prespavali dvije noći. U subotu u jutarnjim satima odlazimo prema mjestu Blagaj na tradicionalni mevlud na Vrelu Bune. I ako smo poranili utopili smo se u kolunu drugih autobusa. Tog dana sunce je pržilo, nikome nije smetalo pa ni nama cijeli dan sa masom ljudi smo proveli u Blagaju. Prisustovali smo mevludu, družili se, upoznavali ljude sa svih strana Bosne i Hercegovine, kupovali, odmarali.......Dan je brzo prošao ali mislim da je nezaboravan. Isti dan bili smo u gradu razgledali znamenitosti poput starog mosta, Karadžozbegove džamije, Bosanske kuće, tradicionalnih restorana....
Nedjelja je bio dan našeg povratka. U devet sati zahvalivši se učenicama medrese na prelijepom gostoprinstvu, otišli smo ponovo do grada jer zaista nismo mogli otići a da još jednom ne vidimo taj grad na Neretvi. Poslije podne namza zaputili smo se prema dalekoj Puli. Putnicima ovaj put nije predstavljao napor niti su pokazivali umor, to su izkazivala njihova nasmijana lica i nevjerovatna volja i ljubav za sevdahom. Tako da deset sati vožnje u našem autobusu svirala je harmonika i pjevale se sevdalinke.

S.J.

POGLEDAJ SLIKE