OSLOBOĐENJE MEKKE

Draga braćo u dinu i Islamu…

     U mjesecu ramazanu se desilo niz značajnih dogadjaja koji su bitno utjecali na tok islamske povijesti. U ramazanu je počela da silazi Allahova objava. Odigrala se herojska bitka na Bedru o kojoj nam je naš glavni imam neku noć izlagao. Mi ćemo se ukratko pokušati malo osvrnuti  na  oslobadjanje Mekke osme godine po Hidžri. To je bila najveća pobjeda kojom je Allah, dž.š, uzdigao Svoju vjeru i osnažio muslimane.
Grad u kojem se činio širk napokon je vraćen muslimanima da u njemu padaju Allahu na sedždu, samo Njemu robujući. Allahova, dž.š, kuća, Kaba, ponovo je postala centar tevhida.
Muhammedu (a.s.),ipak, najviše je na srcu ležala i najviše mu brige zadavala Mekka, još uvijek njegov najopasniji neprijatelj, ali i tu kao i drugim mjestima događaji su, uz Allahovu pomoć, išli ka dobru.

     Povod pohoda na Mekku bio je napad plemena Benu Bekr, koje je sklopilo savez s Kurejšijama, na pleme Huzaat, koje je ušlo u savez s muslimanima. Pleme Benu Bekr imalo je punu podršku u oružju i ljudstvu od svojih saveznika Kurejšija. Krajnji ishod bio je dvadeset ubijenih na strani Benu Bekra.
Ipak, Kurejšije su se pokajale zbog tog napada jer su njime prekršile potpisani ugovor o miru na Hudejbiji, pa poslaše Ebu Sufjana da produži primirje.
Zaputio se prvo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, koji ga primi, ali mu ništa ne uzvrati na njegovu molbu da muslimani prijeđu preko onog što se desilo.

Poslanik, s.a.v.s, odluči da tajno počne pripreme za pohod na Mekku.
Dvadestog ramazana, osme godine po Hidžri, iz Medine ka Mekki krenula je vojska koja je brojala deset hiljada boraca na čelu s Poslanikom, s.a.v.s.
Kurejšije su očekivale da će muslimani nešto poduzeti protiv njih, pa su u izvidnicu poslali Ebu Sufjana i još nekolicinu njih. Kada su došli u blizinu logora u kojem su se utaborili muslimani, primijetiše vatre, ali ih straža zarobi i odvede Resulullahu, s.a.v.s, pred kojim Ebu Sufjan izgovori šehadet i prigrli islam. Da bi ukazao počast Ebu Sufjanu, Poslanik, s.a.v.s, reče muslimanima da se onome koji bude u Ebu Sufjanovoj kući garantuje sigurnost, da onaj ko zatvori vrata svoje kuće je također siguran, a i onaj ko bude u haremu Ka'be je siguran.

     Skrušeno i ponizno, učeći suru El-Feth (Pobjeda), Muhammed, s.a.v.s, ušao je u harem Ka'be, u čijem krugu se nalazilo tri stotine i šezdeset kipova koje je svojim štapom rušio jedan za drugim, učeći: 'Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!' 'Došla je istina, a laži je nestalo i neće se ponovo vratiti.

Tada mnogi stanovnici Mekke prihvatiše islam, pa ih Poslanik, s.a.v.s, pozva da se zakunu na vjernost.
Pouke koje crpimo iz ovog događaja ima veoma mnogo, a najbitnije su da onaj koji žrtvuje u ime Allaha svoj imetak, rodni kraj, neće od toga ništa izgubiti, jer će sačuvati Islam s kojim će povratiti sve ostalo.
Ako čovjek žrtvuje svoj Islam za prolazne ovodunjalučke interese, ostat će bez ičega, a šta mu sve to vrijedi, ako nema islama!! Allahov zakon na zemlji glasi: Nema pobjede i uspjeha bez ulaganja napora i truda na Allahovom putu u borbi za istinu i pravdu.

Kad je Muhammed (a.s.) čuo da je Sad ibn Ubade rekao “da je danas dan pokolja i da niko od idolopoklonika neće biti pošteđen”, oduzeo mu je komandu, upravo pri ulasku u grad i vođstvo povjerio h. Aliji. – Ovakvih činom vidimo koliko sam poslanik bio miran i staložen u ovakvom osvajanju.

On se koristio riječima:

“Idite, slobodni ste.”
Ovaj akt nečuvene velikodušnosti ostavio je na sve najljepši utisak.
“Postupajte blago jer u vjeri nema i ne smije biti sile, doista, put spasa jasno se razlikuje od zablude.”
Ovako je govorio i postupao Muhammed (a.s.) sa paganima rodnog grada koji su mu tolika zla nanijeli.
Međutim, kada je bio najmoćniji u njihovim očima i kao pobjednik ulazio u grad, umjesto oholosti i ponosa, on je, u znak skromnosti i zahvalnosti, gotovo polegao na svoju devu. Ovakve Poslanikove riječi i postupci sa oslobađanjem Mekke imale su veliki učinak.
Mnogi od nas će se zapitati sa mnogim nejasnoćama u našim glavama.
Radi čega je Allah pomogao a.s. i počastio ga ovom pomoći i pobjedom?
Možda će neko pitati a zašto dragi Bog nije ovakvim oslobođenjem pomogao a.s. na početku misije, da ne podnosi muke, probleme i protjerivanja?Allahova metodologija i pedagogija je u postepenom poučavanju, postepenim promjenama.
To u isto vrijme znači da je a.s. bio čovjek-poslanik koji je svojim životom pokazao šta treba sve podnositi, čega se svega treba odricati i trpiti da bi se postigao uspjeh.
Zato sve ovo gore navedeno mora biti nama muslimanima i muslimankama u Puli i na ovim područjima, mora biti pouka da moramo biti jaki i izdržljivi u podnošenju mnogih iskušenja koja su u današnjem svijetu prisutna.  Sura – poglavlje Leheb iznosi nakon pobjede i oslobađanja grada iz koga su poslanik i muslimani bili protjerani, nije u njoj – suri rečeno da nakon pobjede ubijaju, zatvaraju, omalovažavaju, ruše, nego se traži zahvaljivanje dragom Bogu.

DOVA:
Gospodaru naš, zaštiti nas od nemoći i lijenosti, škrtosti i duboke starosti i kazne u kaburu! Gospodaru naš, dušu nam nadahni bogobojaznošću i od grijeha očisti, jer samo je Ti od grijeha možeš očistiti – Ti si njen zaštitnik i njeno utočište! Gospodaru, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, ukaži nam na Noć Kadra i počasti nas sa njenom vrijednošću, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennet u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Omer ef. Omanović