IZLET U POSTOJNU I LJUBLJANU

Učenici Osnovnih škola iz Pule, Vodnjana i Rovinja od V do VIII razreda napokon su s velikim nestrpljenjem, kojeg su iskazivali već dva tjedna prije, dočekali 08.03 al ne zbog Dana žena po čemu je taj datum poznat u svijetu, nego zbog odlaska u Sloveniju.
Ujutro već prije 07.00 sati učenici su s svojim roditeljima na zakazanom mjestu čekali autobuse. Pošto nije bilo onih koji su kasnili krenuli smo u dogovorenom vremenu.  Prvo odredište na koje smo se uputili bio je grad Postojna. U gradu nas je dočekao imam Fahro ef. Smajić, znajući da su musafiri umorni i gladni, isplanirao nam je kratki odmor uz tople donere. Uistinu svima nam je to godilo. Siti i odmorni zaputili smo se u Vivarij Proteus, odnosno muzej jamskih životinja gdje smo mogli vidjeti ,, človeške ribice,, jamskog medvjeda, druge sičušne životinje, njihovu povijest, način ishrane i uvjete pod kojim oni žive. Puni zanimljivih informacija, koje smo čuli prvi put, krećemo u Postojnsku jamu. Točno u 12.00 sati, kada je i bio dogovoren ulaz, otvaraju se vrata, masa ljudi iz različitih zemelja hrli da uđe. Vrlo zanimljivo, ide se pod zemlju a guraju se da idu unutra...............................
Onako gurajući ušli smo i svi se raspršili, tražeći mjesto u vlakiću. Jedva smo uspjeli i sjesti vlakić je krenuo. Nakon prolaska dva tri metra već iz vida gubimo lijepo ozidane zidove i prolazimo kroz tunel, ulazimo u razne prostorije, čudimo se čudu, ljepoti, koja se nemože opisati a rijetko gdje i vidjeti. To je Allahova moć da iz kapljice vode stvori nešto što nikada neće moći nijedan čovjek napraviti ni sa raznim strojevima. Tako u divljenju toj ljepoti često puta prekine nas vrisak djece ili pokoji blic fotoaparata. Kada se s vlakićem prošlo dosta dvorana, slijedi izlazak i pješački obilazak. Ponuđena su nam nekoliko jezika u odabiru vodića. Pošto nije bilo hrvatskog odabiremo Slovenski, kao najprepoznatljiviji nama. Jamu smo obilazili s vodićem, koji se je zaista trudio, pa čak i na hrvatski jezik, da nam objasni zanimljivosti jame. Tada su se mogli čuti samo jauci za čuđenje, a pogotovo kad nam je rekao da smo na najnižoj toćci jame a to je 200m pod zemljom. Često puta u jami nastane potpuni mrak, koji bude popračen vrištanjem, ne znam da li namjerno ili nenamjerno ali je zaista ružan osjećaj. Ponovno se vraćamo na vlakić i ostatak obilazimo, prolazimo kroz razne dvorane, svaka ima svoj povijesni događaj, jedna se čak zove dvorana špageta, a da i ne znamo ime njen izgled zaista govori o njenom imenu. Dva sata su prošla u obilasku jame.
Svi zadovoljni uputili smo se u autobuse za daljni put. Otišli smo u Ljubljanu. Tamo smo posjetili Islamsku zajednicu Ljubljana. Vidjeli nove prostorije Islamske zajednice, ljubazno nas je primio Glavni imam Senad ef. Karišik i njegova hanuma m. Izudina Karišik. Pripremili su nam topli obrok.
Nakon obavljenog namaza, jela i odmora krenuli smo u Zoološki vrt Ljubljana. Iako je iza nas bio dug dan hodanja dolaskom u ZOO djeca su se u trenu rastrčala. Trčali su s jednog kraja na drugi kraj vrta kao bi mogli vidjeti sve životinje. Došlo je vrijeme zatvaranja i morali smi napustiiti ZOO vrt.
Otišli smo u City park, trgovački centar, i sat vremena imali slobodno. U 20.00 sati smo se skupili u autobusima i do Postojne se gledalo i pokazivalo šta se kupilo svojim najbiližim. U Postojni smo napravili jedan mali odmor, za kafu i sladoled. Nakon toga zaputili se svom domu. U ponoć smo bili u Puli, moram priznati svi umorni ali je bilo vrijedno toga što smo vidjeli.  

POGLEDAJ SLIKE