Potkraj XIX. stoljeća Muhammed `Abduhu (Muhammad `Abduhu) napisao je jednu značajnu maksimu novijeg tumačenja Kur'ana, koja je kasnije od mnogih njegovih sljedbenika prihvaćena kao poklič: “Bog veličanstveni nas neće na Danu Sudnjem pitati o mišljenjima ljudi i tome kako su oni razumjeli Kur'an, nego će nas pitati o Svojoj Knjizi koju je objavio zarad našeg naputka i naše Prave Staze!.”1 Kako cilj ovog teksta nije onaj koji na pameti imaju reformisti ili modernisti u savremenim islamskim tokovima mišljenja, to ćemo ovoj 'Abduhuovoj misli prići na vlastiti način i u njezinom svjetlu razmotriti pitanja odnosa tumačenja Kur'ana i današnje sudbine islamskog svijeta.

Pročitaj cijeli tekst

Nimalo nije bilo slučajno da gradnja džamije bude prvi potez koji je Poslanik, s.a.v.s, napravio po dolasku u Medinu.  Bio je to jasan pokazatelj da je mesdžid najvažniji faktor u uspostavljanju islamskog društva. To je ustvari kamen temeljac za izgradnju pojedinca i društva. To je neraskidiva veza koja svakodnevno povezuje vjernike u ideološkom pogledu kroz halke sticanja znanja, zatim mesdžid je najpogodniji ambijent za rješavanje međusobnih nesporazuma, centar informisanja vjernika o aktuelnom stanju zajednice, kao i mjesto za prakticiranje i doživljavanje raznih vrsta ibadeta.

<<PROČITAJ CIJELI ČLANAK>>

U povijesti čovječanstva se nije pojavilo veće zlo od droge, zbog koje na desetine hiljada ljudi, uglavnom mlađih, svakodnevno umire ili se liječi po mnogobrojnim centrima u svijetu. To je tako-zvani "bijeli otrov", koji sebi za robove uzima na milione ljudi, raznih uzrasta i kategorija, a među njima je najviše siromašnih i nezaposlenih, ali i djece iz bogatih porodica, koje za kratko vrijeme postaju puka sirotinja, zbog trošenja ogromnih količina novca za neophodne doze, koje iz dana u dan postaju sve jače i skuplje.
 
Nije nepoznato da je droga ušla u naše škole, fakultete, mahale, kuće, vladine i nevladine institucije, a da ne govorimo kako je ušla u: noćne klubove, barove i slično. Sve su češći smrtni slučajevi pojedinaca, koji su zbog predoziranja okončali svoj dunjalučki život, u kanalu, napuštanom podrumu i slično...

<<PROČITAJ CIJELI ČLANAK>>

Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima.
(Kur'an, 8:20)

Pročitaj cijeli članak

Danas pored islama kao religije imamo i drugih religija, neke od njih imaju sa sobom knjigu koja im je poslata od Allaha kao što su židovi i kršćani, a neki je nemaju kao što su budisti, hinduisti i dr. Sve ovo nam govori o šarenolikosti ovog dunjaluka i potvrđuje riječi Uzvišenog Allaha dž.š.. kada kaže: “A da je Allah htio sve bi vas učinio sljedbenicima jedne vjere.”
Svaka ova religija ima svoja obilježja putem kojih se razlikuje od ostalih religija, ima svoje bogomolje, svoj način obavljanja vjerskih ceremonija, svoje prazniike i dr. Najveći problem koji se postavlja ispred nas jeste što svaka grupacija tvrdi da je na istini i da je ispravno ono u što i kako vjeruje. Da li je to doista tako? Da li možemo reći da su svi oni vjernici, da su na istini? Oni koji vole da filozofiraju daju svoje odgovore i ne gledajući šta Kur’an kaže o tome, ne tražeći odgovor prvo u Kur’anu, nego se povode za svojim mišljenjem, pa tako govore da postoji više načina da čovjek dođe do istine i do upute. Kada otvorimo Kur’an, naći ćemo odgovor na ovo pitanje gdje Allah u Svojoj mudroj knjizi kaže: “Jedina priznata vjera kod Allaha je islam.” Kod ovakvog jasnog odgovora mi nemamo šta da raspravljamo. Allah od nas ne traži da budemo židovi, kršćani, budisti, jehovini svjedoci, nego traži da budemo muslimani. A biti musliman znači prije svega ponositi se svojom vjerom, praktikovati vjerske obrede, pokazivati znakove islama u našem ahlaku i ponašanju, radovati se i obilježavati svoje islamske mubarek dane i noći, a izbjegavati obilježja drugih vjera.

Pročitaj cijeli članak

Tržište halal proizvoda u svijetu je u neprekidnom porastu i ima sve više zahtjeva za
dokazivanje halal statusa u namirnicama. Halal hrana po islamskim propisima znači hranu dozvoljenu za jelo. Islamski zakoni koji se odnose na hranu striktno zabranjuju korištenje hrane svinjskog porijekla, alkohola, krvi i drugih proizvoda koji nisu u skladu sa islamskim zakonima. Da bi imali halal status, mliječni proizvodi ne smiju sadržavati sirovine i aditive zabranjenog porijekla. Stepen dozvoljenosti se određuje prema statusu aditiva koji može biti: halal (dozvoljeni), haram (zabranjeni) i mešbuh (sumnjivi). U uspostavljanju sistema porizvodnje halal statusa hrane koristi se preventivni proaktivni pristup. U validaciji procesa postoje analitičke metode koje dokazuju porijeklo hrane.
Posebna teškoća je dokazati prisustvo aditiva koji u toku prcesa doživljavaju hemijske
preobrazbe. ELISA, PCR i HPLC metode su koje se koriste za validaciju.
Ovaj rad predstavlja aditive koji se najčešće koriste u preradi mlijeka i mogu imati haram
(zabranjeno po islamskom zakonu) imešbuh (sumnjivo) porijeklo.

Pročitaj cijeli članak

Kurban je vrsta ibadeta koja podrazumijeva žrtvu određene vrste životinja, brava ili govečeta u određeno vrijeme s ciljem približavanja Allahu dž.š.
Ova vrsta ibadeta je vadžib, a ustanovljena je naredbom Kur'ana i Hadisa Božijeg Poslanika.
Uzvišeni veli: “Zaista smo ti mi dali najveće dobro, ovog i budućeg svijeta. Pa klanjaj svome Gospodaru i koli kurban. Zaista je onaj koji te mrzi bez spomena.” (El-Kevser, 1-3)
“Do Allaha neće stići njihovo meso ni njihova krv, nego će do njega stići vaša bogobojaznost. Tako vam ih je On potčinio da veličate Allaha zato što vas je uputio na Pravi put. I obraduj dobročinitelje.” (El-Hadždž, 27)
“Reci, Moja molitva, moj kurban, moj život i moja smrt pripadaju samo Allahu Gospodaru svjetova.” (El-En'am, 162)

Ebu Rafi, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik a.s., kada bi kupovao kurban, tražio da izabere najljepšeg, a kada završi sa hutbom na Bajram, izabrao bi od dva kupljena kurbana jednog i sobom ga zaklao izgovarajući: "Bože, ovo je od mog čitavog ummeta, za svakog onog ko svjedoči da si Ti samo Jedan i ko svjedoči meni da sam prenio Objavu", a potom bi uzeo drugog i sobom ga zaklao izgovarajući: "Ovo je od Muhammeda i Muhammedove porodice."

Pročitaj cijeli članak

Svaki put kada se vraćaju u Meku, sa Mine, hodočasnici će se zaustaviti i malo odmoriti u mjestu zvanom El-Muhassab, koje se nalazi na tom putu, a to je u predgrađu Meke.
Sada je hočasniku još ostalo da obavi posijednji tavaf koji se naziva Tavafu-l-veda' ili Oproštajni tavaf. On se još naziva i Tavafu-s-sadr i on se obavlja bez remla. Ovaj tavaf je vadžib svima osim Mekelijama. Nakon obavljenog Oproštajnog tavafa hodočasnik ponovo silazi do vrela Zemzem da bi ponovo popio čašu njegove vode. Ovakav način obavljanja hadža naziva se ifradski. Uobičajeno je za hadžije iz naših krajeva, nakon što istekne bajramsko vrijeme, a to je u akšam četvrtog dana Bajrama, da izađu u predgrađe Meke, a to je, izvan Harema u prostor Hilla, i da zanijete umru nakon čega se ponovo vraćaju u Mesdžidu-l-haram, gdje će obaviti umranske obrede koji se sastoje od tavafa oko Kabe i sa’ja između Safe i Merve. Ovaj umranski tavaf i sa’j obavljaju se na isti način kao i kod hadža.

PROĆITAJ CIJELI ČLANAK

Pojam hadž dolazi od arapskog glagola hadždže - jehudždžu što znači uputiti se, poći prema, posjećivati. Fikhska nauka hadž je definirala kao obavezu svakog muslimana-mukellefa da jednom u životu hodočasti Kabu. Obaveza hadža proizlazi iz 97. ajeta sure Alu Imran, u kome se kaže: “I Allaha radi nek' ljudi Kabu hodočaste, ko god se tamo zaputiti može.”

Koje obavezan obaviti hadž

Iz spomenutog ajeta se vidi da se obaveza hadža proteže na osobe koje su to u mogućnosti. To praktično znači da su hadž dužni obaviti svi punoljetni i umno zdravi muslimani, ako imaju materijalnu podlogu da mogu podnijeti troškove puta te osigurati svoju porodicu u toj mjeri da u vrijeme njihovog odsustva ne oskudijeva ni sa čim u čemu inače uživa izvan hadžskog vre­mena. Obavljanje hadža nije uvjetovano zdravljem jer se hadž može obav­iti i preko izaslanika - bedela. Hadž obavljen preko bedela, sa šerijatskog stanovišta, jednako je validan kao i kada je osobno obavljen, ako je obveznik bio spriječen da osobno obavi hadž. Ovu obavezu nije lijepo odgadati do starosti, ako za to nema valianog razloga.

PROČITAJ CIJELI ČALANAK

Čovjek posjeduje ogroman potencijal koji, ako se pravilno upotrijebi, može donijeti izuzetne rezultate u bilo kojem segmentu djelovanja. Bitno je da smo čvrsto uvjereni da možemo postići ono što se traži od nas i da se uistinu potrudimo da u tome i uspijemo. Naš trud osuđen je na propast ako se unaprijed predamo, ako pokleknemo prije nego što smo išta uradili. Muslimanu nije dozvoljeno da bude pesimista. Kur'an je knjiga koja u grudi čitatelja ulijeva iskreni optimizam.
„Allah nije dao nijednu bolest a da za nju nije dao lijek“ (Buharija)

PROČITAJ CIJELI ČALANAK

Riječ zekat u arapskom jeziku ima značenje rast i čistoća. Ova dva značenja su prisutna u terminološkom značenju riječi "zekat" koje ona ima u Šerijatu. Zekat čisti od grijeha osobu koja ga izdvaja. Takoder, čisti dušu od ružnog svojstva - škrtosti. Zbog ovih karakteristika, zekat nije bio stavljan u obavezu Allahovim poslanicima a.s., jer su oni bili sačuvani od škrtosti. Davanje zekata uzrokuje napredak i rast imovine, s obzirom na to da se dolazi do transfera jednog dijela imovine u posjed siromašnih i potrebnih. To dovodi do jedne vrste osvježenja u ekonomiji i razvoja trgovine. Allah dž.š. kaže:
“Štogod vi udijelite, On će to nadoknaditi.”
A u hadisu se kaže: “Davanje zekata neće nikada umanjiti imetak.” (Navodi ga Taberani u Evsatu, i Haraiti u Mekarimul-ahlaki, od Ummu Seleme r.a. koja prenosi od Ebu Musa'a r.a.)
Nije obaveza davati zekat na onu imovinu koja se ne uvećava, ili za koju ne postoji tendencija da će biti unaprijeđena, kao što ćemo i izložiti kasnije.
U terminološkom značenju, zekat je stavljanje u posjed jednog određenog dijela imovine siromašnom muslimanu, kojem je potrebna. To podrazumijeva prestanak bilo kakvog korištenja od strane osobe koja ga daje, i to u ime Allaha dž.š.
Da bi se nešto smatralo zekatom, nije dovoljno dopustiti korištenje imovinom, jer se time ne ostvaruje davanje koje se spominje u riječima Uzvišenog:
“I dajite zekat.”
Tako, ako bi neko nahranio siroče, imajući namjeru da mu to bude zekat, neće se ubrajati u zekat, osim ako mu je preda u posjed. Jer, predajući mu hranu, uz nijet da daje zekat, osoba je koristi kao svoju imovinu, za razliku od situacije kada davalac dozvoli da primalac jede hranu i ne stavi mu je na raspolaganje i posjed.

PROČITAJ CIJELI ČALANAK

Prema mnogim autoritetima, Kuran ima samo pet vlastitih imena, a ostali nazivi kojima se naziva posljednja Allahova knjiga su u suštini njegova svojstva / opisi. Međutim, i jedan veći broj priznatih autora smatra da Kuran ima više vlastitih imena, te da ima i izvedenih imena. Evo tih imena:

1. Kuran je prvo, najpoznatije vlastito ime posljednje Allahove objave čovječanstvu. Ovo uzvišeno ime upućuje, kao što je i ranije naznačeno, na knjigu koja će biti mnogo čitana /učena/ i koja će biti sakupljena u jednu zbirku. «Ovaj Kur´an vodi jedinom ispravnom putu i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.» (El-Isra´. 9)

2. Kitab (zapisana objava i sakupljena u jednu knjigu). «Mi vam knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?» (El- Enbija, 10)

3. Furkan - Knjiga koja rastavlja istinu od neistine, pravi put od zablude, svjetlo od tmine, dobro od lošeg, dozvoljeno od nedozvoljenog. «Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furkan da bi svjetovima bio opomena.» (El- Furkan, 1)

4. Tenzil - Knjiga koja je postepeno objavljivana. Knjiga koja je spuštena od višeg ka nižem, odnosno od Allahove uzvišenosti na ovaj svijet čovjeku. «I Ku´ran je sigurno objava Gospodara svjetova.» (Eš- Šu´ara´, 192)

5. Zikr - Knjiga koja opominje i budi svijest. «Mi uistinu Opomenu objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njom bdjeti!» ( El- Hidžr, 9)

Ostala imena i nazivi Kurana mogu biti vlastita imena kao i gore navedena (prema mnogim autorima), a mogu biti i izvedena imena - atributi (prema drugima).

PROČITAJ CIJELI ČALANAK

Veliki je broj hadisa koji tretiraju mjesec ramazan i post u njemu. U ovom tekstu će biti prezentirani samo oni hadisi koji dosežu stepen sahiha ili hasana. Dakle, neće biti spomenuti hadisi koji su, prema kriterijima hadiskih stručnjaka, ocijenjeni kao daif/slabi. To će uveliko doprinijeti našim čitaocima da bez imalo sumnje mogu čitati i primjenjivati ove hadise u svojoj svakodnevnici.

PROČITAJ VIŠE

Džamija, kao Allahova kuća, ima svoja pravila ponašanja. Ona je Allahu najdraže mjesto na Zemlji, mjesto sedžde i ibadeta samo Svevišnjem Gospodaru, i nikome više: “Džamije su Allaha radi i ne molite se, pored Allaha, nikome!'' (El-Džinn,18).

PROČITAJ VIŠE